Cijele priče

jedini blog na kojem mozete nac cijele price koje jesu i nisu za lektiru

29.11.2008.

Ezop - Basne

ORLOVA ŽENKA I LISICA
Orlova ženka i lisica sklopile prijateljstvo pa odlučile stanovati jedna kraj druge da
još više učvrste prijateljski savez. Orlica uzleti na veoma visoko stablo i na njemu
savije gnijezdo, a lisica se zavuče u grmlje ispod drveta i ondje okoti mlade. Jednom
lisica ode u lov, a orlica koja je bila ostala bez hrane, sleti u grmlje, ugrabi njezine
mlade i pogosti se zajedno sa svojim orlićima. Kada se lisica vratila i shvatila što se
dogodilo, ne ražalosti se toliko zbog smrti svoje mladunčadi, koliko zbog nemoći da se
osveti jer bez krila nije mogla progoniti pticu. Stoga se povuče – to slabima i
nemoćnima jedino preostaje – i poče proklinjati svoju neprijateljicu. Dogodilo se,
međutim, da je orlicu, ubrzo potom snašla pravedna kazna zbog toga što nije poštovala
prijateljstvo. Neki su ljudi, naime, u polju žrtvovali kozu pa orlova ženka sleti i sa
žrtvenika ugrabi komad mesa zajedno sa žeravicom. Još ga nije pravo ni donijela u
gnijezdo, kadli navali žestok vjetar pa od tankih i starih suharaka raspali sjajan plamen,
a mladi orlići napola spaljeni – bili su, naime, još goluždravi – padnu na zemlju. Lisica
pritrči i naočigled orlici sve ih poždere.
Priča pokazuje da oni koji pogaze prijateljstvo, ako i izbjegnu kazni od
ruke onih kojima su učinili krivo, ipak neće izbjeći osveti bogova.
SLAVUJ I JASTREB
Sjedio slavuj na visokom hrastu i po običaju pjevao. Opazi ga jastreb pa, kako je
oskudijevao u hrani, sleti i zgrabi ga. U želji da se spasi, slavuj počne moliti jastreba da
ga ne pojede, govoreći kako je odviše malen da ispuni jastrebov želudac, a on, ako u
hrani oskudijeva, neka hvata veće ptice. Tu mu jastreb upadne u riječ: “Zaista bih bio
lud kad bih ostavio hranu koju već držim u pandžama i krenuo u potjeru za nečim čega
još nema ni na vidiku.”
Basna pokazuje da tako i među ljudima nepromišljeno postupaju oni koji
zbog nade u veće odbacuju ono što im je već u rukama.
RIBAR I RIBICA
Ribar baci mrežu i izvuče ribicu. Ribica ga stade zaklinjati da je za sada pusti jer je
još malena, pa će kasnije, kada je uhvati već poodraslu, imati od nje više koristi. Na to
će ribar: “Bio bih baš pravi luđak da odbacim siguran dobitak i pođem u potjeru za
nesigurnom nadom.”
Basna pokazuje da je poželjniji sadašnji dobitak, pa makar bio i malen,
nego očekivani, pa makar bio i velik.
DIVLJE KOZE I KOZAR
Potjerao kozar koze na pašu. Opazivši da su se tamo njegove koze pomiješale s
divljim kozama, kad pade večer, utjera ih sve u spilju. Sutradan pak nadođe žestoka
zima pa ih nije mogao otjerati na uobičajenu pašu, nego ih ostavi u spilji. Pred svoje je
koze bacao malo hrane, tek toliko da ne gladuju, a pred divlje gomilao hranu na hrpe
ne bi li ih pripitomio. Kada je minula zima pa ih on sve zajedno izveo na pašu, divlje se
koze dočepaju brda i pobjegnu. Kozar ih stane koriti zbog nezahvalnosti predbacujući
im što ga ostavljaju iako se za njih bolje brinuo, a one mu, osvrnuvši se na nj,
odgovore: “Baš se zbog toga još i više čuvamo. Ako si nama koje smo tek jučer došle
k tebi, dao prednost pred svojim kozama, očito je da ćeš, ako k tebi kasnije dođu još
neke druge, njih više cijeniti od nas.”
Priča pokazuje da ne treba prihvaćati prijateljstvo onih koji nama, kao
novim prijateljima, daju prednost pred starima, imajući na umu da će se,
kada i mi za njih postanemo stari prijatelji, sprijateljiti s drugima i njih
više cijeniti.
TRI BIKA I LAV
Tri su se bika bila zajedno nastanila. Neki ih je lav stalno slijedio u želji da ih ulovi,
ali ih, sve dok su bili zajedno, nije mogao uhvatiti pa stoga zaključi da će ih svladati
pošto ih razdvoji. Međusobno ih zavadi i rastavi, pa tako, svakoga za sebe, lakše
poubija one koje, dok su se zajedno držali, nije mogao pobijediti.
Sloga je spas onima koji u njoj žive.
LISICA I LAV
Kada se lisica koja još nikada nije vidjela lava, slučajno na njega namjerila i prvi ga
put ugledala, tako se uplaši da je zamalo umrla od straha. Namjerivši se na njega po
drugi puta, i opet se prestraši, ali ne onako kao prvi put. Kada ga je pak ugledala i treći
put, ohrabri se, priđe mu i upusti se s njime u razgovor.
Basna pokazuje kako navika ublažava i strašne stvari.
LISICA I DRVOSJEČA
Lisica, bježeći pred lovcima, opazi nekog drvosječu i zamoli ga da je sakrije. On joj
dade savjet da uđe u njegovu kolibu i ondje se skloni. Malo zatim naiđu lovci i zapitaju
drvosječu je li vidio da je tu prošla kakva lisica, a on na riječima zataji da ju je vidio, no
rukom pokazivaše gdje se sakrila. Lovci se pak ne obazreše na njegovo domahivanje,
nego povjerovaše onome što je rekao, a lisica, kada vidje da su oni otišli, izađe i bez
riječi krene dalje. Drvosječa joj stade predbacivati da mu nijednom riječju nije zahvalila
što ju je spasio, a ona odvrati: “Zahvalila bih ja tebi da su ti djela ruku i značaj jednaki
riječima.”
Priča se može primijeniti na ljude koji zahtijevaju da se s njima pošteno
postupa, a sami postupaju nevaljalo.
CVRČAK I LISICA
Na nekom visokom stablu pjevao cvrčak. Lisica, u želji da ga pojede, smisli ovako:
stade nasuprot stablu te se poče diviti njegovu krasnu pjevu i pozivati ga da siđe jer
želi vidjeti kolika je to životinja što tako snažno pjeva. Prozrevši njezino lukavstvo,
cvrčak otrgnu list i baci ga dolje, a sam ostade sjediti na stablu pa, kada lisica pritrči,
reče: “Varaš se, draga moja, ako si pomislila da ću sići. Čuvam se ja lisica od onoga
dana kada sam u lisičjem izmetu vidio cvrčkova krila.”
Tuđa nesreća uči oprezu razborite ljude.
LISICA I JARAC
Upala lisica u bunar pa je morala ondje i ostati, ne znajući kako da izađe. Jarac,
nagnan žeđu, dođe do toga istog bunara pa, opazivši lisicu, stade je ispitivati je li voda
dobra. A ona, prikrivajući svoju nevolju, rasprede silnu pohvalu o vodi, govoreći kako
je ukusna i potičući ga da i sam siđe. Žudeći jedino za vodom, jarac siđe u bunar, a kad
je ugasio žeđ, poče zajedno s lisicom razmišljati o izlasku iz bunara. Lisica tada reče da
je smislila kako će se oboje izbaviti: “Ako se ti prednjim nogama upreš o zid i osloniš
rogovima o njega, ja ću se preko tvojih leđa uspeti gore, a onda ću i tebe izvući.”
Nakon ponovnoga nagovaranja, on joj spremno učini po volji, a lisica mu skoči preko
nogu i uspne mu se na leđa, pa uprijevši se o jarčeve rogove, stiže do otvora bunara i
poče se udaljavati. Kada joj jarac stade prigovarati da je prekršila obećanje, osvrnu se i
reče: “E, moj pametnjakoviću, da si imao toliko pameti koliko dlaka na bradi, ne bi bio
sišao u bunar, a da prije ne promisliš kako ćeš iz njega izaći.”
Tako i razboriti ljudi treba da najprije razmotre kako će završiti ono što
rade, a tek onda da se toga prihvate.
ŽABE
U nekoj bari stanovale dvije žabe. Na ljeto bara presahne, a one je ostave i krenu
tražiti drugu. Naiđu na dubok bunar pa jedna žaba, opazivši ga, reče drugoj: “Siđimo,
prijo, zajedno u ovaj bunar.” – Druga će na to: “A ako i ova voda presahne, kako
ćemo odavde izaći?”
Basna pokazuje kako poslovima ne valja pristupati nepromišljeno.
ŽABE TRAŽE KRALJA
Žabe, žalosteći se zbog bezvlađa koje se među njima bilo proširilo, pošalju
poslanike Zeusu s molbom da im dadne kralja. Zeus pak, videći njihovu tupoglavost,
baci im u baru panj. Isprva žabe uplaši buka pa zarone u barske dubine, no kasnije,
budući da se ono drvo nije micalo, izrone pa se s tolikim prezirom stanu odnositi
prema njemu da su se čak na njega penjale i na njemu sjedile. Nezadovoljne što imaju
takva kralja, po drugi put odu do Zeusa i zamole ga da im dadne drugog vladara, jer je
prvi odviše trom. Zeus se razljuti i pošalje im vodenu zmiju koja ih je hvatala i njima se
gostila.
Priča pokazuje da je bolje imati troma vladara nego takva koji je odveć
nemiran.
SELJAKOVI SINOVI
U nekoga seljaka bili nesložni sinovi. Iako ih je mnogo puta opominjao, riječima ih
nije mogao nagovoriti da se promijene, pa se dosjeti što će učiniti: naredi im da mu
donesu svežanj pruća. Kada izvršiše što im je naložio, dade im sve prutove zajedno i
naredi im da ih pokušaju prelomiti. Budući da to nisu mogli, premda su se iz petnih žila
upinjali, odveže svežanj i po drugi put te im pruži prutove jedan po jedan. Pošto su ih s
lakoćom slomili, reče im: “Tako ćete i vi, djeco, biti nepobjedivi za neprijatelje budete
li jednodušni; ako se pak budete svađali, svatko će vas lako svladati.”
Priča pokazuje da sloga jača ljude, a zbog nesloge ih je lako svladati.
SELJAK I NJEGOVI SINOVI
Neki se seljak opraštao sa životom, a htio je da mu sinovi nauče obrađivati zemlju.
Stoga ih pozove k sebi i reče: “Djeco moja, ja se već pomalo rastajem sa životom, a
ono što sam u vinogradu sakrio, sve ćete ondje naći, samo ako potražite.” Sinovi
pomisle da je u vinogradu zakopano blago pa nakon očeve smrti prekopaju ondje svu
zemlju, ali blago ne nađoše. Vinograd im, međutim, jer su ga krasno okopali, donese
obilan prirod.
Basna pokazuje da je rad ljudima blago.
PTIČAR I RODA
Razapeo ptičar zamke za ždralove iščekujući ulov. Kako se među ždralovima našla
i roda, ptičar zajedno s njima uhvati i nju. Roda ga je molila da je ne ubije i
objašnjavala kako ona ljudima ne nanosi nikakvu štetu, već im je, naprotiv, silno
korisna jer hvata zmije i sve drugo što gmiže te se time hrani. No, ptičar odvrati: “Pa
da si i najneškodljivija, zaslužuješ kaznu zato što si se među nevaljalcima našla.”
Doista, i nama valja izbjegavati društvo nevaljalih ljudi da ne postanemo
sudionici u njihovoj zloći.
SELJAK I ZMIJA
Odnekud dogmizala zmija i usmrtila seljakova sina. Seljaka to strašno razjadi pa
zgrabi sjekiru, pođe do njezine rupe i stade ondje motreći ne bi li je, ako izađe, odmah
udario. Kada je zmija provirila, zamahne sjekirom, ali promaši i raskoli kamen koji je u
blizini ležao. Poslije toga poče oprezno pozivati zmiju da se s njome pomiri, no ona mu
reče: “Niti mogu ja tebi biti sklona videći ovaj slomljeni kamen, niti ti meni gledajući
grob svojega sina."
Basna pokazuje da velika neprijateljstva ne prolaze lako.
KOKOŠ KOJA JE NOSILA ZLATNA JAJA
Imao neki čovjek kokoš koja je nosila zlatna jaja. Pomislivši kako u njoj mora biti
gomila zlata, zakolje je, no otkri da je ista kao i sve ostale kokoši. Tako je zbog nade
da će naći silno bogatstvo ostao i bez onoga što je ranije imao.
Basna pokazuje kako čovjek treba biti zadovoljan onim što ima, a
izbjegavati nezasitnost.
ŽENA I KOKOŠ
Neka je udovica imala kokoš koja je svakog dana nosila po jedno jaje. Žena pomisli
da će kokoš nesti dvaput na dan ako joj bude bacala više ječma. Kad je tako učinila,
kokoš otustje pa više nije nesla ni jedanput na dan.
Priča pokazuje da oni koji iz lakomosti teže za većim, gube i ono što
imaju.
KOŠUTA I TRSJE
Bježeći pred lovcima, košuta se sakrije u trsje. Kada su se lovci malo udaljili,
košuta pomisli da je već posve sigurna pa počne brstiti lozino lišće. Budući se lišće
pomaklo, okrenu se lovci i pomisle da se u njemu krije neka životinja, kako je doista i
bilo, te strijelama ubiju košutu. Prije no što će umrijeti, košuta uzdahne i reče sama
sebi: “Pravo mi budi, jer nisam trebala uništavati onu koja me spasila."
Basna pokazuje da bogovi kažnjavaju one koji dobročiniteljima nanose
nepravdu.
KOŠUTA I LAV
Košutu žeđ natjerala da se spusti do nekog izvora. Dok je pila, opazi u vodi svoju
sliku i stane se gizdati rogovima gledajući ih kako su veliki i šareni, a na noge se silno
ljutila što su tanke i slabe. Dok je još o tome razmišljala, pojavi se lav i nadade za
njom, no košuta udari u bijeg i daleko izmače lavu. Jelenima je i košutama, naime,
glavna vrlina u nogama, a lavovima u srcu. Dok je ravnica bila gola, spašavala se
trkom, a kada stiže do nekoga šumovitog mjesta, sluči se tada da joj se rogovi
zapletoše u granje pa, kako zbog toga nije mogla trčati, uhvati je lav. Prije no što će
poginuti, reče samoj sebi: “Jadne li mene! Spašavalo me ono za što sam mislila da će
me iznevjeriti, a zbog onoga u što sam se silno pouzdavala, umirem.”
Tako često i prijatelji u koje se sumnja, u opasnosti postaju spasiocima, a
kao izdajice se pokazuju oni u koje se silno pouzdajemo.
BOLESNA KOŠUTA
Razboli se košuta pa legne na nekom zaravanku, a druge životinje, dolazeći joj u
posjet, popasu okolnu travu. Košuta potom ozdravi, ali bijaše strašno iscrpljena od
nestašice hrane pa zajedno s pašom izgubi i život.
Basna pokazuje da oni kojima su prijatelji neumjereni i nepromišljeni,
imaju od njih više štete nego koristi.
SVINJA I OVCE
U neko stado ovaca zađe svinja i stade pasti. Kad je pastir počne hvatati, skvičala
je i otimala se, pa je ovce zbog te cike počeše grditi: “Nas pastir neprestano hvata, a mi
nikada ne vičemo.” Nato će svinja: “Kada mene hvata, to nije isto kao kada hvata vas,
jer vas lovi radi vune ili mlijeka, a mene radi mesa.”
Priča pokazuje da s pravom uzdišu oni kojima u opasnosti nije imutak,
nego život.
JELA I KUPINA
Hvaleći se, govorila jela kupini: “Od tebe ni u čemu nema nikakve koristi, dok se
moja korisnost očituje u krovovima hramova i u kućama.” Kupina joj odvrati: “Eh,
sirotice, sjetiš li se sjekira i pila koje te sijeku, bolje bi ti bilo da si izrasla kao kupina, a
ne kao jela.”
Bolje je siromaštvo bez straha nego bogatstvo usred neprilika i prijetnji.
STABLA I TRSKA
Jednom su stabla, skršena pod naletom vjetrova, gledala kako trska od vjetra ostaje
neoštećena pa se stadoše raspitivati kako to da se ona, iako su čvrsta i jaka, tako lome,
a njoj se, iako su joj stabljike tanke i slabe, ništa ne događa. Trska na to reče: “Ja,
poznajući dobro svoju slabost, popuštam pred nasrtajem vjetrova i tako izbjegavam
njihove napade. Vi im se pak, pouzdajući se u vlastitu snagu, opirete pa vas oni zbog
toga krše.”
Priča pokazuje da je u pogubnim prilikama sigurnije popuštati nego se
opirati.
KONJ, VOL, PAS I ČOVJEK
Stvarajući čovjeka, Zeus ga je učinio kratkovječnim. Kada stiže zima, čovjek,
služeći se svojom pameti, sagradi sebi kuću i nastani se u njoj. Jednom je stegla
žestoka studen, a Zeus je k tome još slao i kišu, pa konj ne izdrža, već trkom dođe
čovjeku i zamoli ga da mu pruži zaklon. Čovjek reče da će mu to učiniti ako mu dadne
dio svojih godina. Nedugo zatim, pojavi se i vol koji isto tako nije mogao podnositi
zimu, a čovjek i njemu reče da ga neće primiti pod krov prije negoli mu i on dadne
jedan dio svojih godina. Vol pristade i čovjek mu pruži zaklon. Naposljetku dođe i pas,
sav promrzao od studeni, pa poklonivši čovjeku dio svojega vijeka, i on kod njega
nađe zaklon. I tako se dogodilo da su ljudi, dok uživaju životni vijek što su ga dobili
od Zeusa, nepokvareni i dobri; a kada dođu u konjske godine, postanu hvalisavi i oholi.
Kada zatim stignu u volovske godine, sposobni su za zapovijedanje drugima, a oni koji
dožive i pasje godine, postanu osorni i lajavi.
Priča se može primijeniti na kakva ljutita i tvrdoglava starca.
KONJ I MAGARAC
Imao neki čovjek konja i magarca. Kad su jednom putem putovali, reče magarac
konju: “Preuzmi malo od mojeg bremena ako hoćeš da ostanem živ.”, no konj ga ne
posluša. Magarac od umora pade i uginu. Gospodar tada sve natovari na konja, pa i
samu magarčevu kožu, a konj stade na sav glas zapomagati: “Jao meni jadnome! Što li
mi se bijednome dogodilo! Zato što nisam htio preuzeti mali teret, sada, evo, nosim
sve, pa i magarčevu oderanu kožu.”
Basna pokazuje kako će, udruže li se veliki s malima, i jedni i drugi u
životu sretno proći.
VUK I OVCA
Neki je vuk kojega su psi izgrizli, sav izranjen ležao u svojoj jazbini. Hrane nije
imao pa, kada opazi ovcu, stade je moliti da mu donese vode iz rijeke koja je onuda
tekla. “Ako mi dadneš vode”, reče vuk, “hranu ću već sam pronaći.” Na to će ovca:
“Ako ti dadnem vode, ja ću ti poslužiti kao hrana.”
Basna se odnosi na zla i licemjerna čovjeka koji drugima postavlja
zamke.
JARE I VUK
Vuk je progonio neko jare što bijaše zaostalo iza stada. Okrenuvši se, jare mu reče:
“Vidim već, vuče, da ćeš se mnome nahraniti, ali da neslavno ne poginem, zasviraj, a ja
ću malo zaplesati.” No, dok je vuk svirao, a jare plesalo, začuju to psi i krenu u potjeru
za vukom. Osvrnu se vuk i reče jaretu: “Pravo mi budi kad sam, premda sam mesar,
izigravao frulaša.”
Tako oni koji postupaju onako kako se od njih ne očekuje, izgube i ono
što im je već u rukama.
PČELAR
Neki čovjek uđe u pčelinjak pa, kako pčelara nije bilo u blizini, ukrade i med i saće.
Kad se vlasnik vrati i ugleda prazne košnice, ostade ondje stajati pretražujući po njima.
Tako ga zatekoše pčele vrativši se s paše, pa ga izbodoše žalcima i gadno ga izraniše.
On će tada: “O, najnezahvalnije životinje! Onoga koji vam je saće ukrao pustile ste da
nekažnjeno ode, a bodete mene koji se za vas brinem.”
Tako i neki ljudi koji se iz neznanja ne čuvaju neprijatelja, odbijaju od
sebe one koji im dobro misle.
MAGARAC I CVRČCI
Čuo magarac cvrčke kako pjevaju, pa se obradovao ugodnom pjevu, ali im i
pozavidio na tolikoj slatkoći, pa reče: “Čime li se hranite da vam je takav glas?” –
“Rosom”, odvratiše cvrčci, pa magarac, živeći otada samo od rose, uginu od gladi.
Tako oni koji protiv svoje prirode za nečim teže, to za čime teže neće
postići, a silno će se unesrećiti.
DVA PIJETLA I ORAO
Borila se dva pijetla oko kokoši pa jedan od njih obori drugoga na tlo. Poraženi se
pijetao skloni na neko sjenovito mjesto i tamo sakrije, a pobjednik poleti, sjede na
visoki zid i poče na sav glas kukurijekati. U taj mah sleti orao i ščepa ga, a onaj što se
bio u tami sakrio, otada je bez straha prilazio kokošima.
Basna pokazuje kako su oholi ljudi Gospodinu mrski, a neznatni uživaju
njegovu ljubav.
SLAVUJ I ŠIŠMIŠ
Neki je slavuj noću pjevao u obješenoj krletki. Dođe šišmiš i zapita ga zašto danju
šuti, a noću pjeva. Slavuj odvrati kako to ne čini bez razloga jer su ga uhvatili dok je
danju pjevao pa je otada razboritiji. Na to će šišmiš: “Ne moraš se više čuvati sada,
kada od toga nema nikakve koristi, već si se trebao čuvati prije no što su te uhvatili.”
Priča pokazuje kako je beskorisna promjena mišljenja kada se nesreća
već dogodila.
ČAVKA I PTICE
Želeći pticama postaviti kralja, Zeus im dade rok kada će sve doći pred njega, a on
će najljepšu od njih proglasiti kraljem. Čavka, dobro znajući koliko je ružna, ode i
skupi perje koje drugim pticama bijaše otpalo, pa ga stavi na sebe i čvrsto zalijepi.
Tako se dogodi da je zbog toga postala divnija od ostalih. Međutim, stiže i dogovoreni
dan pa sve ptice odoše k Zeusu. Kada im Zeus htjede čavku postaviti za kralja zbog
njezine naočite vanjštine, razljute se ptice i svaka joj oduzme svoje pero. Tako čavka
opet postade čavka.
Basna pokazuje da se i dužnici, dok raspolažu tuđim imutkom, doimaju
važnima, a kada ga vrate, čine nam se isti kao i prije.
ČAVKA I GAVRANI
Neka čavka koja je veličinom nadmašivala ostale, prezre svoje rođake pa ode
gavranima i zamoli ih da s njima živi. Oni je, međutim, ne poznajući joj ni lika ni glasa,
izudaraju i izbace. Otjerana, vrati se čavkama, ali je one ne primiše ljuteći se zbog
njezine oholosti. Tako se dogodi da su joj i jedni i drugi uskratili da živi s njima.
Tako i oni ljudi koji ostave zavičaj i odluče se za tuđinu, ni ondje nisu na
dobru glasu, a i njihovi ih sugrađani preziru.
ORAO, ČAVKA I PASTIR
Orao sleti s neke visoke stijene i ugrabi janje. Opazi to čavka pa se iz zavisti htjede
povesti za njegovim primjerom. Stoga se spusti uz silnu kriku i baci se na ovna. No,
kako su joj se pandže zaplele u ovnovo runo, nije više mogla uzletjeti. Pastir, vidjevši
što se dogodilo, pritrči i uhvati je. Zatim joj podreže krila pa je, kada je pala večer,
odnese svojoj djeci. Kad su ga djeca ispitivala kakva je to ptica, reče: “Kako ja sigurno
znam – čavka, a kako bi ona htjela – orao."
Tako nadmetanje s jačima, osim što se njime ništa ne postiže, uz nevolju
donosi još i bruku.
GAVRAN I LISICA
Ugrabivši negdje komad mesa, sjedio je gavran na stablu. Opazi ga lisica pa, u želji
da se domogne mesa, stade pod stablo i poče ga hvaliti govoreći mu kako je velika i
lijepa ptica, a i dobar lovac i krasna je lika: “Dolikuje ti da budeš kralj pticama, a to bi
tako i bilo, samo kad bi još imao i glas. Ovako se doimaš kao obična i nijema ptica.”
Kad je gavran to čuo, uzoholi se zbog tih pohvala pa odbaci meso i na sav glas
zagrakće. Lisica pritrči i dočepa se mesa pa, osvrnuvši se, reče gavranu: “Sve imaš,
gavrane moj, samo ti pameti manjka.”
Basna pokazuje kako se čovjek ne treba povoditi za laskavim riječima jer
od toga često nastaje samo šteta.
PTIČAR I KUKMASTA ŠEVA
Postavljao ptičar zamke za ptice. Vidje to izdaleka kukmasta ševa pa ga upita što
radi, a on joj reče da gradi grad. Kada se potom malo odmaknuo i sakrio, ševa se
približi povjerovavši njegovim riječima, te se uhvati u zamku. Ptičar na to pritrči i ulovi
je, a ona mu kaza: “E, dragi moj, budeš li ovakav grad gradio, nećeš mnogo stanovnika
za njega naći.”
Basna pokazuje da kuće i gradovi najviše opuste zbog zlih poglavara.
GLADNE KUJE
Gladne kuje opazile potopljene kože u nekoj rijeci, te se, ne mogavši ih se domoći,
međusobno dogovore da će najprije ispiti vodu iz rijeke pa će tako doći do njih.
Dogodi se, međutim, da su od vode prije raspukle no što su se domogle koža.
Tako i neki ljudi, iz nade u neizvjestan dobitak, poduzimaju razne napore
i u njima budu satrveni prije negoli postignu ono što žele.
ČOVJEK KOJEGA JE UGRIZAO PAS
Jednoga čovjeka ugrize pas pa on stane obilaziti naokolo tražeći nekoga da ga
izliječi. Susretne ga drugi čovjek i saznavši što traži, reče mu: “Dragi moj, ako hoćeš
ozdraviti, uzmi kruha, otari njime krv s rane i daj psu koji te ugrizao da ga pojede.” A
prvi će nasmijavši se: “Postupim li tako, neminovno će me svi psi u gradu htjeti
ugristi.”
Basna pokazuje da se zli ljudi, činimo li im dobro, time još više potiču na
zlodjela.
PAS I ŠKOLJKA
Neki pas koji bijaše navikao ispijati jaja, jednom opazi neku školjku, pa razjapi
gubicu, snažno srknu i ispi je misleći da je jaje. Osjećajući težinu i bol u želucu, reče:
“Pravo mi budi kad sam mislio da je jaje sve što je okruglo.”
Priča nas uči da se oni koji samouvjereno pristupaju poslovima i nehotice
mogu naći u čudu.
KUJA I KOMAD MESA
Držeći komad mesa u zubima, prelazila je kuja preko rijeke. Opazivši svoju sliku u
vodi, pomisli da je to neka druga kuja čiji je komad mesa veći od njezina. Stoga ispusti
svoje meso i nasrnu na onu drugu kuju da od nje otme njezino. Tako joj se dogodi da
je ostala i bez jednoga i bez drugoga: drugi komad mesa nije zgrabila jer ga nije ni bilo,
a prvi je odnijela rijeka.
Prikladna priča u slučaju kakva lakoma čovjeka.
KOMARAC I BIK
Komarac sleti biku na rog i dugo vremena ostade ondje sjediti. Kada se htio
udaljiti, upita bika nije li već poželio da on ode. A bik će na to: “Nisam primijetio ni
kada si došao, pa neću primijetiti ni kada odeš.”
Priča se može primijeniti na kakva nemoćna čovjeka od kojega, bio tu ili
ne bio, nema ni štete ni koristi.
KOMARAC I LAV
Komarac priđe lavu i reče: “Ne bojim te se, a nisi ni jači od mene. Misliš li
drugačije, u čemu je tvoja snaga? U tome što pandžama grebeš i zubima grizeš? Ta* to
i žena čini kad se s mužem svađa. Ja sam svakako jači od tebe. Ako hoćeš, ogledajmo
se.” Zazujavši, komarac navali na lava ubadajući ga po bezdlakim mjestima oko nosa.
Lav je, mašući pandžama, sama sebe ranjavao, sve dok ne klonu, a komarac,
pobijedivši lava, zazuja i zapjeva pobjedničku pjesmu pa odleti. Zaplete se, međutim, u
paukovu mrežu pa, čas prije no što će ga pauk pojesti, stade jadikovati što, premda se
borio s najvećima, strada od tako ništavne životinje kao što je pauk.
Basna se odnosi na one koji obaraju velike, a bivaju oboreni od malih.
LAVICA I LISICA
Lavica, kad joj je lisica prigovarala da uvijek rađa samo jedno mladunče, ovako joj
odgovori: “Jedno, ali lava.”
Basna pokazuje da se vrijednost ne očituje u mnoštvu, nego u vrlini.
LAV I LISICA
Ostario lav pa više nije mogao vlastitim snagama pribavljati hranu. Shvativši da mu
valja nešto smisliti, povuče se u špilju i ondje legne gradeći se da je bolestan pa je
hvatao i proždirao životinje koje su mu dolazile u posjet. Kada je tako već mnogo
zvjeradi nastradalo, dođe onamo i lisica, ali razabra njegovo lukavstvo. Stade malo
podalje od špilje i zapita lava kako mu je, a on reče: “Loše”, pa je upita zašto ne ulazi.
Na to će lisica: “Ušla bih ja da ne vidim mnoge tragove koji u špilju vode, a nijedan
koji iz nje izlazi.”
Tako i razboriti ljudi izbjegavaju opasnosti, unaprijed ih naslućujući po
znakovima.
LAV I MEDVJED
Lav i medvjed naiđu na mlada jelena i počnu se za njega boriti. Silno izmučiše
jedan drugoga te im se obojici smrači pred očima, pa ostadoše iznemoglo ležati. Uto
naiđe lisica pa, vidjevši ih onako izvaljene, a jelenče kako između njih leži, prođe
između njih i odnese im plijen. Oni pak, nemoćni da ustanu, rekoše: “Jadni li smo kad
smo se za lisicu mučili.”
Priča pokazuje da se s pravom ljute oni koji gledaju kako drugi iz njihova
truda za sebe izvlače probitak.
LAV, VUK I LISICA
Ostarjeli je lav bolovao ležeći u špilji. U posjet svojemu kralju dođoše sve životinje,
osim lisice, pa vuk uluči zgodu i stane pred lavom optuživati lisicu da nimalo ne drži
do zajedničkog vladara te da mu stoga i nije došla u posjet. Uto stiže i lisica pa začu
posljednje vukove riječi. Lav poče rikati na nju, a ona zamoli za priliku da se opravda i
reče: “Tko se od tvojih posjetilaca toliko brinuo za tebe kao ja koja sam sve obišla,
raspitala se kod liječnika kako se trebaš liječiti, a to i doznala.” Lav joj naredi da mu
odmah objasni način liječenja, a ona kaza: “Ozdravit ćeš odereš li živa vuka i umotaš se
u njegovu još toplu kožu.” Vuk tako poginu, a lisica se nasmija i reče: “Gospodara ne
valja poticati na srdžbu, već na dobrotu.”
Basna pokazuje kako u vlastitu zamku upada onaj tko protiv drugoga
spletkari.
LAV I DUPIN
Lutao lav po žalu, kadli ugleda dupina kako iz mora znatiželjno proviruje. Pozove
ga da sklope savez govoreći kako njima dvojici baš priliči da jedan drugome budu
prijatelji i pomagači jer je dupin kralj morskih životinja, a lav kopnenih. Dupin sa
zadovoljstvom pristade. Nedugo zatim lav, borbu vodeći s divljim bikom, stade
pozivati dupina u pomoć, a kako on nije mogao izaći iz mora, pa ma koliko to želio,
poče ga lav optuživati kao izdajnika. Na to će dupin: “Ne kori mene, već prirodu koja
me načinila morskim stvorenjem pa mi ne dopušta da izađem na suho.”
Tako doista i mi, kada sklapamo prijateljstvo, za saveznike trebamo birati
one koji nam u opasnosti mogu priteći u pomoć.
LAV I MIŠ
Lavu, dok je spavao, preko njuške pretrča miš. Lav se trže, zgrabi miša i baš se
spremao njime pogostiti, kadli ga on zamoli da ga ne proždere, govoreći kako će mu
se, poštedi li ga, svakako odužiti. Nasmija se na to lav i pusti miša. Doskora se,
međutim, sluči da se lav doista spasio upravo zahvaljujući mišu. Uhvatio se, naime, u
zamku od užeta što su je lovci bili postavili i ostao visjeti o nekom drvetu, a miš ga je
čuo kako stenje, pa mu priskočio u pomoć, pregrizao uže i oslobodio ga. Potom mu
reče: “Ti si se meni onomad smijao jer nisi očekivao da ću ti ja uslugu uzvratiti, a sada
dobro zapamti da i miševi znaju što je zahvalnost.”
Priča pokazuje da u nevolji veoma moćnima kadšto može zatrebati i
pomoć onih koji su slabiji od njih.
LAV I MAGARAC
Udruže se lav i magarac pa zajedno pođu u lov. Kada stigoše do neke špilje pune
divljih koza, lav stade pred ulaz motreći na one koje su odande izlazile, a magarac uđe
u špilju pa zareva u namjeri da ih zastraši. Kada je lav već pohvatao većinu koza, izađe
magarac iz špilje i stade ga zapitkivati je li se hrabro ponio i dobro gonio koze. Na to
će lav: “Da nisam znao da si magarac, znaj da bih se i ja bio prestrašio.”
Tako i one koji se razmeću pred znalcima, posve prirodno dočekuje
poruga.
LAV, MAGARAC I LISICA
Lav, magarac i lisica udruže se i pođu zajedno u lov. Nahvataše se obilne lovine pa
lav naredi magarcu da podijeli plijen. Magarac pravedno načini tri jednaka dijela i
ponudi lavu i lisici da biraju. Lav se na to razljuti i pojede magarca, a potom zapovjedi
lisici da ona podijeli lovinu. Lisica sve skupi na gomilu, a za sebe ostavi samo malen
dio. Tada će lav: “Tko je tebe, mila moja, naučio tako dijeliti?” A ona odvrati:
“Magarčev udes.”
Basna pokazuje da tuđa nesreća ljudima postaje opomena.
VUKOVI I OVCE
Vrebali vukovi na stado ovaca, no dočepati ih se nisu mogli zbog pasa što su čuvali
te ovce, pa uvide da im se valja poslužiti varkom. Pošalju ovcama poslanike
zahtijevajući od njih da im predaju pse jer su oni, rekoše, krivi za njihovo uzajamno
neprijateljstvo, pa će, izruče li im ovce pse, između vukova i ovaca zavladati mir.
Ovce, ne sluteći što ih čeka, predadoše pse, a vukovi, dočepavši se pasa, lako poklaše
nebranjeno stado.
Tako i oni gradovi koji lakomisleno izdaju narodne vođe, i sami ubrzo
neprijateljima padnu u ruke.
VUK I JANJE
Opazi vuk janje kraj neke rijeke i htjede ga pojesti, ali s opravdanim razlogom.
Stoga stade uzvodno i poče ga okrivljavati da mu muti vodu i ne dopušta mu da pije.
Kada janje odgovori da vuk pije na gornjem kraju, a i inače nije moguće da mu ono
muti vodu jer se nalazi nizvodno od njega, kaza vuk ne postigavši cilja: “Prošle si
godine uvrijedilo mojeg oca.” Kada mu janje reče da se tada još nije bilo ni rodilo, reče
mu vuk: “Ma koliko ti smislilo opravdanja, ja ću te ipak pojesti.”
Priča pokazuje da pred onima koji već unaprijed smjeraju nekome
nanijeti nepravdu, ne pomaže ni pravedna obrana.
MAČAK I PIJETAO
Mačak uhvati pijetla i htjede ga pojesti, ali s opravdanim razlogom, pa ga poče
optuživati da uznemirava ljude jer noću kukuriče i ne dopušta im da spavaju. Pijetao se
branio da to čini njima na korist, jer se tako bude i polaze za svojim uobičajenim
poslovima, a mačak mu opet predbaci krivnju da griješi protiv prirode, jer živi s
majkom i sestrama. I na ovo pijetao odvrati da tako postupa na korist svojih
gospodara, jer im one zato nesu mnogo jaja, pa mačak reče: “Makar u tebe bilo mnogo
krasnih objašnjenja, ja ipak ne kanim ostati gladan.” I pogosti se njime.
Basna pokazuje da će opak stvor, kada se na nešto odluči, ako ne
uzmogne za to naći kakvu opravdanu izliku, zlodjelo izvesti posve
otvoreno.
VUK I ČAPLJA
Progutao vuk kost pa stao obilaziti okolo tražeći nekoga da ga izliječi. Naišavši na
čaplju, zamoli je da mu za nagradu izvuče kost iz grla. Ona zavuče glavu u vučje
ždrijelo, izvadi kost i zatraži dogovorenu nagradu. A vuk će na to: “E, draga moja, zar
ti nije dosta što si iz vučjih ralja živu glavu izvukla, nego još i plaću tražiš?”
Priča pokazuje da je kod opakih ljudi najveće dobročinstvo ako ti nikakvo
zlo ne nanesu.
VUK I MAGARAC
Jedan od vukova, postavši vođom ostalima, proglasi zakon te naredi da svatko tko
negdje nešto ulovi, ima to pred druge iznijeti i svima razdijeliti. Slušajući to, magarac
strese grivom, nasmija se i reče: “Krasno si to rekao, vučji vladaru, ali kako to da si ti
jučer kradom u svoju jazbinu odnio lovinu koju si samo sebi namijenio za hranu?
Donesi je ovamo da se svima jednako razdijeli.” Na ovo se vuk nađe u čudu te ukine
zakon.
Basna pokazuje da se vrlo često upravo oni koji zakone donose, tih
zakona sami ne pridržavaju.
VUK I PASTIR
Neki je vuk slijedio stado ovaca, ali im nikakva nije zla nanosio. U početku ga se
pastir čuvao kao neprijatelja i, sav u strahu, pomno na njega motrio, no kako je vuk
neprestance išao za njim uopće ne pokušavajući nešto ugrabiti, pomisli pastir da on
stado zapravo više čuva negoli što na njega vreba, pa stoga, kada je zbog nečega
morao poći u grad, ostavi ovce uz vuka i ode. Razabravši da mu se pružila zgodna
prilika, vuk pokla najveći dio stada. Kada se pastir vrati i vidje poklano stado, reče:
“Pravo mi budi. Što mi je trebalo da vuku povjeravam ovce?”
Tako i ljudi koji blago povjere lakomcima, posve prirodno bez njega i
ostanu.
DRVOSJEČA I HERMO
Nekom drvosječi, dok je kraj rijeke cijepao drva, odletje sjekira u vodu. Od nevolje
sjedne na obalu i stade jadikovati. Doznavši za to i sažalivši se na čovjeka, Hermo
zaroni u rijeku, donese mu zlatnu sjekiru i zapita ga je li to ona koju je izgubio. Kada
drvosječa reče da nije, zaroni Hermo ponovno i iznese srebrnu. Drvosječa kaza kako ni
ta nije njegova, pa mu Hermo, i treći put zaronivši, donese njegovu pravu sjekiru.
Pošto drvosječa potvrdi da je to doista ona koju je izgubio, pohvali Hermo njegovu
čestitost te mu pokloni i one dvije druge. Našavši se s prijateljima, drvosječa im ispriča
što mu se dogodilo pa jedan od njih poželje da se i njemu to desi: ode do rijeke, navlaš
baci u nju svoju sjekiru pa plačući sjedne kraj vode. I njemu se tada ukaže Hermo pa,
saznavši zašto jadikuje, zaroni kao i ranije, iznese zlatnu sjekiru i zapita ga je li tu
sjekiru izgubio. No, kada on s radošću izusti: “Da, baš tu”, bog prezre toliku
bestidnost pa ne samo da mu ne dade ovu sjekiru, nego mu ne vrati ni njegove vlastite.
Basna pokazuje da su božanstva, isto toliko koliko pomažu čestitim
ljudima, nesklona nepoštenima.
MUHE
Kada se u nekoj smočnici izlio med, slete na njega muhe i stanu ga jesti, a zbog
slatkoće njegove nisu se od njega odvajale. Budući da nisu mogle odletjeti jer su im
noge bile zapele u medu, utapajući se rekoše: “Nesretne li smo, jer pogibamo zbog
kratkotrajna užitka.”
Tako je mnogima njihova proždrljivost uzrok mnogih zala.
POLJSKI MIŠ I GRADSKI MIŠ
Poljski miš pozove gradskoga miša na gozbu pa mu za jelo ponudi ono što je u
polju raslo – smokve, grožđe i koštuničavo voće. Gradski miš, videći veliku oskudicu u
kojoj poljski miš živi, pozove ga da sutradan on dođe k njemu. Uvede ga u bogatašku
smočnicu i ponudi mu da se pogoste svakojakim mesom, ribom, a k tome i kolačima.
Dok su oni pri tome bili, uđe nadstojnik, a njih obuze strah i udariše u bijeg. Na to će
poljski miš gradskome: “Uživaj ti u ovom životu i svim tim jestvinama, a ja ću radije
živjeti životom bez straha i u slobodi.”
MIŠ I ŽABA
U doba dok su životinje još govorile istim jezikom, sprijatelji se miš sa žabom,
pozove je na ručak i odvede u bogatašku smočnicu koja bijaše puna kruha, sira, meda,
smokava i ostalih ukusnih jestvina, te joj reče: “Jedi, žabo, od čega god hoćeš.” A žaba
kaza: “Moraš doći i ti k meni da kušaš moje jelo, a da ti bude lakše, privezat ću jednu
tvoju nogu za svoju.” Sveza tako žaba jednu miševu nogu za svoju pa skoči u baru
povukavši i miša za sobom, te se miš utopi ovako govoreći: “Ti ćeš mene sada ubiti, ali
će me živo stvorenje osvetiti.” I doista, kobac ugleda miša kako pliva pa sleti i zgrabi
ga, a zajedno s njim povuče i žabu te tako oboje rastrga.
Loš savjet što ga dobivamo od prijatelja, i za njih se same pretvara u
pogibelj.
PUTNICI I MEDVJEDICA
Dva su prijatelja istim putem putovala. Najednom se pred njima pojavi medvjedica,
pa se jedan hitro pope na neko stablo i ostade tamo sakriven. Drugi, videći da će ga
medvjedica uhvatiti, pade na zemlju i pričini se mrtvim, a kada je medvjedica
primaknula njušku k njemu i onjušila ga, zadrži dah. Kažu, naime, da ta zvijer ne dira
mrtvaca. Nakon medvjedičina odlaska, prvi putnik siđe s drveta i stade pitati drugoga
što mu je to medvjedica na uho prišapnula. A ovaj odgovori: “Da ubuduće ne putujem
s takvim prijateljima koji u opasnostima ne ostaju uz mene.”
Basna pokazuje da se pravi prijatelji u nevolji poznaju.
PUTNICI I PLATANA
U ljetno doba, oko podneva, dvojica putnika izmučena od žege ugledaju platanu,
pa se smjeste pod nju, legnu i odmarahu se u njezinoj sjeni. Pogledavši zatim uvis
prema platani, stadoše jedan drugome govoriti: “Ovo je stablo neplodno i ljudima
nekorisno.” A platana im upade u riječ: “Nezahvalnici, uživate moje dobročinstvo, a
nazivate me nekorisnom i neplodnom.”
Tako su i među ljudima neki toliko nesretni da se njihovoj dobroti ne
vjeruje ni kada drugima pomažu.
ČOVJEK KOJI JE HTIO KUPITI MAGARCA
Neki je čovjek htio kupiti magarca pa ga najprije uze da ga iskuša: Dovede ga
među svoje magarce i ostavi uz jasle, a on napusti ostale i smjesti se uz najljenijega i
najproždrljivijega, ništa ne radeći. Čovjek mu na to namače ular, odvede ga njegovu
gospodaru i vrati mu ga pa kada ovaj zapita kako ga je tako brzo uspio procijeniti,
upade mu u riječ: “Ne trebam ga ni iskušavati: znam, naime, da je onakav kakva je sebi
među svima ostalima druga izabrao.”
Priča pokazuje da se svatko prosuđuje prema onima
s kojima se druži.
DIVLJI MAGARAC
Divlji magarac, ugledavši pitomog magarca na nekom prisoju, priđe mu pa ga poče
nazivati sretnim zbog krasna tijela i obilne hrane. Kasnije ga, međutim, vidje da nosi
breme, a za njim ide gonič i batinom ga udara, pa reče: “Bome te više ne držim sretnim
jer vidim da blagostanje uživaš samo po cijenu velikih muka.”
Tako ne treba zavidjeti ni na dobitku do kojega se dolazi uz opasnost i
napor.
MAGARAC I KONJ
Magarac držaše da je konj sretan jer obilno i redovito jede, dok on sam ni pljeve
nema dovoljno, a usto i silno naporno radi. No, kada dođe ratno doba, na konja se
uspne naoružani vojnik i svuda je na njemu jahao te ga tako potjera i usred neprijatelja.
Tu konj bude ranjen i pogine, a magarac, vidjevši to, promijeni mišljenje i konja poče
smatrati nesretnim.
Basna pokazuje kako vladarima i bogatašima ne valja zavidjeti, nego se,
pomišljajući na ljubomoru i opasnost koje im prijete, zadovoljiti
oskudicom.
MAGARAC NATOVAREN SOLJU
Natovaren solju, prelazio magarac preko rijeke. Okliznu se i pade u vodu pa se sol
rastopi, a on ustade ne osjećajući nikakva tereta. Obradovavši se tome, kada je drugi
put prelazio rijeku noseći spužve, pomisli da će mu, ako i opet padne, biti lakše ustati
te se navlaš okliznu. Dogodi mu se, međutim, da više nije mogao ustati, jer su se
spužve napile vode, pa se utopi.
Tako i neki ljudi zbog svojih namjera i nehotice zapadaju
u nevolje.
MAGARAC, LISICA I LAV
Udruže se magarac i lisica pa pođu zajedno u lov. Naiđoše, međutim, na lava te
lisica, vidjevši opasnost koja im je zaprijetila, priđe lavu i ponudi mu da će mu predati
magarca ako joj obeća da nju neće dirati. Kada je lav izjavio da će nju pustiti, povede
ona magarca do neke zamke i vješto ga navede da upadne u nju. Lav na to, videći da
mu magarac više ne može pobjeći, najprije ščepa lisicu, a zatim se baci i na magarca.
Tako često oni koji saveznicima rade o glavi, i nehotice sami sebe
upropašćuju.
MAGARAC I LAVLJA KOŽA
Navukao magarac na se lavlju kožu pa svi mišljahu da je lav. Stadoše pred njim
bježati i ljudi i životinje. No, kada puhnu vjetar, s magarca spade koža te on ostade bez
te zaštite, a svi pritrče i stanu ga udarati batinama i štapovima.
Basna pokazuje kako je siromahu bolje ne oponašati bogataše da se ne
izloži poruzi i ne dospije u opasnost.
MAGARAC I VUK
Magarac nagazi na trn i ostade hrom. Ugledavši vuka, obrati mu se: “Vuče moj,
gle, pogibam od boli, a draže mi je da postanem ručkom tebi negoli jastrebovima i
gavranima. Molim te ipak za jednu uslugu, naime, da mi najprije iz noge izvučeš trn,
tako da ne uginem u mukama.” Zagrizavši oštrim zubima trn, vuk ga izvuče, a
magarac, riješivši se boli, kopitom udari vuka koji već bijaše razjapio ralje, razmrska
mu njušku, čelo i zube te pobježe. Tada će vuk: “Ah, pravo mi budi kada se miješam u
liječenje premda sam naučio da budem mesar.”
Basna pokazuje kako se oni koji se odriču vlastitog zanimanja i bave se
onim koje im ne priliči, izvrgavaju poruzi i zapadaju u razne opasnosti.
PASTIR KOJI JE ZBIJAO ŠALE
Goneći ovce na pašu podalje od sela, neki je pastir kratio vrijeme ovakvim šalama.
Dozivajući seljake u pomoć, tvrdio je kako vukovi napadaju ovce. Preplaši ih tako dvatri
puta pa dotrčaše, a potom u smijehu odoše, no naposljetku se vuk uistinu pojavi.
Pa, premda stadu nije bilo uzmaka, a on sam dozivao u pomoć, seljaci se, pomislivši da
se pastir po običaju šali, nisu na to mnogo obazirali, i tako mu se desi da je izgubio sve
ovce.
Priča pokazuje kako prolaze lažljivci kojima se ne vjeruje ni onda kada
govore istinu.
DJEČAK NA KUPANJU
Jednom se neki dječak, kupajući se u rijeci, stade utapati. Vidjevši nekog putnika,
poče ga zvati u pomoć. Putnik, međutim, uze dječaka grditi zbog nepromišljenosti. A
momčić će njemu: “Ti meni sada pomozi, a grdi me kasnije, kada me spasiš.”
Priča se kazuje u vezi s onima što vrijeđaju čovjeka kojem pružaju pomoć.
KRADLJIVAC I NJEGOVA MAJKA
Neki dječak majci iz škole donese pločicu za pisanje koju bijaše ukrao od drugoga
učenika. Majka ga ne istuče, već ga, naprotiv, još i pohvali, pa on sljedeći put ukrade
ogrtač i donese joj ga, a kako je ona to još radije dočekala, dječak se, kada je s
vremenom i mladić postao, dadne na krađu i vrednijih stvari. Jednom ga zateknu na
djelu pa ga, svezavši mu ruke, povedu krvniku. Majka je, udarajući se u prsa, išla za
njim, na što mladić reče kako bi joj želio nešto prišapnuti na uho. Ona mu pristupi, a
on je zubima brzo zgrabi za uho i odgrize joj ga. Kada ga majka stade optuživati zbog
bezbožnosti jer se nije odrekao grijeha, a još je i nju ozlijedio, sin je prekide: “Da si me
prvi put istukla, onda kada sam ukrao pločicu za pisanje i donio je tebi, ne bih dospio
ovako daleko niti bi me sada vodili u smrt.”
Priča pokazuje kako se ono što se u samom početku ne kažnjava, s
vremenom sve više povećava.
MAJMUNIČINA DJECA
Kažu da majmunica rađa dvoje mladunčadi: jedno od njih voli i brižno hrani, a
drugo mrzi i ne brine se za njega. Po nekom se slučaju, međutim, od bogova poslanom,
događa da umre ono za koje se toliko brine, a ono koje je zanemarivala, dalje
napreduje.
Priča pokazuje kako je slučaj premoćniji od svake brige.
PASTIR I PAS
Neki je pastir imao veoma velikog psa pa mu je običavao za hranu bacati
mrtvorođenu janjad i uginule ovce. Jednom, kada se stado vraćalo u tor, ugleda pastir
psa kako prilazi ovcama i pozdravlja ih mašući repom pa reče: “E, dragi moj, ono što ti
njima želiš, o glavu ti se obilo!”
Prikladna priča kada je riječ o kakvu laskavcu.
PAUN I ŽDRAL
Rugao se paun ždralu ismijavajući njegovu boju i ovako govoreći: “Ja se odijevam
u zlato i grimiz, a u tvojem perju nema nikakve ljepote.” Na to će ždral: “Zato ja
pjevam blizu samih zvijezda i letim u nebeske visine, a ti poput pijetla gacaš dolje među
kokošima.”
Bolje je biti slavan u siromašnu odijelu, nego se neslavno oholiti u
bogatstvu.
PAUN I ČAVKA
Počeše ptice vijećati o tome koga će među sobom kraljem učiniti, pa paun zatraži
da zbog ljepote za kralja postave njega. No, kada se već svi s time složiše, javi se
čavka: “A ako nas za vrijeme tvojega kraljevanja bude orao progonio, kako ćeš nas
obraniti?”
Basna pokazuje kako vladare trebaju krasiti razboritost i snaga, a ne
ljepota.
CVRČAK I MRAVI
U zimsko su doba mravi sušili žito koje im se bilo navlažilo. Uto stiže gladan
cvrčak i zatraži od njih hrane. Mravi mu, međutim, rekoše: “Zašto ljeti nisi skupljao
hranu?” – Na to će cvrčak: “Nisam ljenčario, već sam uz glazbu pjevao.” Nasmijavši
se, mravi uzvratiše: “Ako si u ljetno doba svirao, a ti zimi pleši.”
Basna pokazuje kako čovjek ni u čemu ne smije biti nemaran da mu to ne
donese jad i nevolju.
MRAV I BALEGAR
U ljetno je doba mrav obilazio poljem, skupljao pšenicu i ječam i spremao zalihe
hrane za zimu. Opazi ga balegar i začudi se što se mrav u ovo vrijeme toliko trudi i
muči dok ostale životinje žive u dokolici i bez ikakva posla. I sam se balegar tada
odmarao, a kasnije, kada je došla zima i kiša isprala gnoj, dođe balegar gladan mravu i
zamoli ga da mu dadne nešto za jelo. A mrav će njemu: “E, balegaru moj, da si i ti tada
radio kada sam se ja mučio, a ti me korio, ne bi sada od mene moljakao hrane.”
Tako oni koji se u blagostanju ne brinu za budućnost, kada se prilike
promijene, najgore prođu.
MRAV I GOLUB
Žedan mrav siđe do izvora, ali ga struja povuče i on se poče utapati. Ugleda ga
golub, otkide sa stabla grančicu i baci je u izvor, a mrav sjedne na nju i tako se izbavi.
Nešto je kasnije neki ptičar zajedno svezao trske i krenuo u lov na goluba, a mrav,
vidjevši to, ubode ga u nogu. Ptičara zabolje ubod pa odbaci trske, a golub na to
pobježe.
Basna pokazuje da dobročiniteljima treba uzvraćati ljubav.
KORNJAČA I ORAO
Molila kornjača orla da je nauči letjeti. Odgovarao je on od toga govoreći kako je
to strano njezinoj prirodi, no ona je još više ustrajala u svojoj molbi. Uhvati onda orao
pandžama kornjaču, odnese je u visinu i ispusti, a ona pade na neku stijenu i razmrska
se.
Basna pokazuje kako u nadmetanju mnogi sebi škode jer ne slušaju
pametnije od sebe.
KORNJAČA I ZEC
Kornjača i zec prepirali se o tome tko je od njih dvoje brži. Odredivši rok i mjesto,
uzeše se natjecati. Zec, po prirodi brz, nije se mnogo brinuo za trku, nego leže kraj
puta i zadrijema, a kornjača, dobro znajući koliko je spora, trčaše bez predaha te tako
prestiže zeca koji je spavao i odnese pobjedu.
Priča pokazuje kako trud često nadmašuje zanemarenu prirodnu
nadarenost.
LAV I ZEC
Naišao lav na usnula zeca i baš se spremao da ga pojede, kadli ugleda košutu što je
onuda prolazila. Ostavivši zeca, krenu u potjeru za njom, a zec se od buke probudi i
pobježe. No, lav, premda je bio daleko otišao u potjeru za košutom, ne uspje uhvatiti
košutu, pa se vrati k zecu. Vidjevši da mu je i zec pobjegao, reče: “Pravo mi budi jer
sam plijen koji mi je već bio u šapama ostavio nadajući se većemu.”
Tako i ljudi koji se ne zadovoljavaju umjerenim dobitkom, gube i ono što
im je već u rukama.
PAS I VUK
Pred nekim je seoskim imanjem drijemao pas. Dotrči vuk i htjede ga pojesti, a pas
ga stade moliti da ga ne zakolje. “Sada sam još”, reče mu, “malen i mršav. No, ako
hoćeš malo počekati, moji gospodari spremaju svadbu pa ću se i ja tom prilikom dobro
najesti, a onda ću postati masniji i bit ću ti slasniji zalogaj.” Vuk, nagovoren, zaista i
ode. Za nekoliko se dana vrati i nađe psa kako se odmara na kućnom krovu. Stade i
poče ga odozdo dozivati podsjećajući ga na pogodbu, a pas će na to: “E, vuče moj,
ako me ubuduće vidiš da ležim pred imanjem, ne čekaj više svadbe.”
Basna pokazuje da se razboriti ljudi, kada se jednom spase iz kakve
opasnosti, cijeloga života čuvaju.
ČOVJEK I SATIR
Priča se da je nekoć neki čovjek sklopio prijateljstvo sa satirom. Kada nastade zima
i nadođe mraz, uze čovjek prinositi ruke ustima i puhati u njih, a satiru koji ga je pitao
za razlog, odgovori da grije ruke zbog studeni. Kada se pak kasnije nađoše za
prostrtim stolom, a hrana je bila silno vruća, uzimao čovjek malo-pomalo od nje,
prinosio ustima i puhao. Satiru koji ga je i opet pitao što to radi, reče da hladi jelo jer
je odveć vruće. A satir će njemu: “E, dragi moj, odričem se ja tvojega prijateljstva jer ti
iz istih usta izbacuješ i toplo i hladno.”
Basna pokazuje da tako i mi trebamo izbjegavati prijateljstvo dvoličnih
ljudi.
ČOVJEK I LAV KAO SUPUTNICI
Putovao lav zajedno s čovjekom pa čovjek izjavi: “Čovjek je moćniji stvor nego
lav.” A lav će na to: “Ne, lav je moćniji.” Tako su dalje putovali, a čovjek je pokazivao
kamene stupove na kojima su ljudi bili isklesali lavove prikazujući ih kao podčinjene i
pokorne ljudima, te usto govorio: “Vidiš li kakvi su lavovi?” A lav uzvrati: “Da lavovi
znaju klesati kamenje, mnoge bi ljude vidio kako pod lavom leže.”
Neki ljudi nisu onoliko moćni koliko se hvale.
ČOVJEK KOJI JE SMRSKAO KIP
Neki je čovjek imao drvena boga, a kako je bio siromašan, molio se njemu za
pomoć. Postupao je tako, a ipak je živio u sve većoj oskudici, pa se razljuti, podiže
boga za noge i udari njime o zid. Glava se kipa odmah razbi, a iz nje se prospe zlato
koje čovjek skupi i stade vikati: “Nedosljedan si, čini mi se, a i nerazborit. Dok sam te
častio, nisi mi bio ni od kakve koristi, a kad sam te udario, uzvratio si mi velikim
bogatstvom.”
Basna pokazuje da nikakve koristi nećeš imati od toga što častiš nevaljala
čovjeka, nego će ti korisnije biti ako ga udariš.
ZVJEZDOZNANAC
Nekom je zvjezdoznancu, svake večeri kada bi izašao iz kuće, bio običaj promatrati
zvijezde. Jednom, dok je prolazio kroz predgrađe, usmjerivši svu svoju pažnju na nebo,
iznenada padne u bunar. Dok je kukao, začuje njegovo stenjanje neki prolaznik pa se
približi, a onda, saznavši što se dogodilo, reče: “E, dragi moj, ti pokušavaš promatrati
ono što je na nebu, a ono što je na zemlji ne vidiš.”
Priča se može primijeniti na ljude koji se razmeću neobičnim stvarima, a
nisu kadri obaviti ni ono što svatko zna.
VRAČ
Na trgu sjedio vrač i nešto razlagao, kadli mu iznenada priđe neki čovjek s viješću
da su na njegovoj kući svi prozori širom otvoreni, a sve što je bilo u njoj, ukradeno. Na
ovo vrač uzdahnu, skoči na noge i otrča. Ugledavši ga kako trči, reče mu netko: “E,
dragi moj, o tuđim poslovima tvrdiš da unaprijed sve znaš, a vlastitu nevolju nisi
predvidio.”
Basna se odnosi na one koji vlastitim životom pogrešno upravljaju, a
brinu se za ono što ih se nimalo ne tiče.
MAČKA I AFRODITA
Mačka se zaljubi u naočita mladića i zamoli Afroditu da je preobrazi u ženu.
Božica se smiluje njezinoj strastvenoj ljubavi i pretvori je u divnu djevojku. Takvu je
vidje onaj mladić, zaljubi se u nju i odvede je svojoj kući. Dok su njih dvoje ležali u
ložnici, Afrodita, u želji da sazna je li mačka zajedno s tijelom promijenila i ćud, pusti u
sobu miša. Mačka na to zaboravi na sadašnjost, ustane iz postelje i baci se u potjeru za
mišem u želji da ga pojede. Božica se razljuti na nju i opet joj vrati nekadašnji lik.
Tako ni ljudi koji su po prirodi opaki, ako i izmijene vanjski lik, ćud
zacijelo neće promijeniti.
ŽENA I SLUŠKINJE
Neka je marljiva udovica svoje sluškinje budila još noću, na prvi pijev pijetlova, te
ih slala da rade. One, izmučene od rada, smisle kako će ubiti kućnoga pijetla jer on
noću diže gospodaricu. Kada su to učinile, dogodilo im se da su zapale u još goru
nevolju. Gospodarica ih, naime, ne znajući vrijeme pijetlova, poče još ranije buditi.
Basna pokazuje kako mnogim ljudima njihove vlastite zamisli postaju
uzrok zla.
STRIŽENA OVCA
Ovca reče čovjeku koji ju je nevješto strigao: “Želiš li od mene vunu, ne sijeci tako
duboko, a ako ti je do mesa, jednom me zakolji pa da se oslobodim ovoga polaganog
mučenja.”
Prikladna izreka u vezi s ljudima koji se u raznim vještinama nespretni
pokazuju.
STARICA I LIJEČNIK
Neka starica kojoj su oči oslabile, pozove liječnika da je izliječi te se s njim pred
svjedocima pogodi da će mu dati veliku nagradu ako joj izliječi oči, a ako je ne izliječi,
nego joj vid ostane slab, da mu ništa neće dati. Nakon tako sklopljena dogovora,
liječnik je od vremena do vremena stavljao starici u oči lijek i malo-pomalo krao
njezine stvari. Za kratko je vrijeme izliječi i zatraži ugovorenu plaću. Starica se ogleda
po kući, ali kako oko sebe ne vidje ništa od onoga što je prije bilo u kući, ne dade mu
ništa. Liječnik je, međutim, ustrajao u svojem zahtjevu i navaljivao na nju pa je, budući
da je starica otezala, odvede na sud. Ona stade pred lice sudaca i reče: “Ovaj čovjek,
što god rekao, istinu govori. Obećala sam doista da ću mu platiti ako budem dobro
vidjela, a ostanem li slaba vida da mu ništa neću dati. Sada on kaže da sam se izliječila,
a ja tvrdim suprotno – da sam oštećena. Dok su mi oči bile bolesne, vidjela sam u
svojoj kući raznorazne predmete i novac, a sada, kada on sam tvrdi da vidim, ne mogu
ama baš ništa od toga ugledati.”
Basna pokazuje kako zli ljudi zbog lakomosti i nehotice pribavljaju dokaz
protiv sebe samih.
STARAC I SMRT
Nasiječe jednom neki starac u planini drva i podigne ih na pleća. Prevalivši tako
natovaren dugačak put, umori se pa skine drva i stane dozivati smrt. Smrt mu odmah
pristupi i zapita ga zašto je zaziva, a starac reče: “Da podigneš ovo breme i naprtiš mi
ga na leđa.”
Basna pokazuje da svaki čovjek voli život, pa ako mu se, kada ga pritisnu
nebrojene nevolje, i učini da želi smrt, ipak umjesto nje radije bira život.
ŠKRTAC
Neki škrtac unovči cijeli svoj imutak i kupi zlatan grumen te ga zakopa pokraj
nekoga zida, pa je neprestano odlazio onamo i razgledavao ga. Jedan od njegovih
nadničara što su na tom mjestu radili opazi njegove česte dolaske, prozre što je na
stvari, iskopa zlato i odnese ga. Kada kasnije dođe onaj škrtac i vidje da je skrovište
prazno, stade kukati i čupati kosu. Neki ga čovjek ugleda gdje jadikuje i saznavši
razlog reče: “Ne tuguj. Uzmi kamen i stavi ga na isto mjesto pa misli da ti zlato ondje
leži. Ta* nisi se njime služio ni dok je bilo tu.”
Priča pokazuje kako blago ništa ne vrijedi ako se ni za što ne
upotrebljava.
UBOJICA
Neki čovjek počini ubojstvo, a rođaci ubijenoga uzmu ga progoniti. Ubojica,
stigavši do rijeke Nila, naiđe na vuka pa se u strahu uspne na drvo koje je pokraj rijeke
raslo i tu se sakrije. Opazivši kako na drvetu visi zmija otrovnica, skoči u rijeku. Tu ga,
međutim, dočeka krokodil i pojede.
Priča pokazuje da ljudima koji su okaljani ubojstvom nema pouzdana
skloništa ni na zemlji, ni u zraku, ni u vodi.
HVALISAVAC
Neki čovjek otputuje u tuđinu, a kad se opet vratio u zavičaj, stade se hvaliti da se
u raznim drugim zemljama u mnogome hrabro ponio, a na Rodu je skočio tako kako
nitko od njegovih zemljaka ne bi mogao skočiti. Govorio je da kao svjedoke za to ima
tamošnje očevice. Neki mu od prisutnih upade u riječ i reče: “E, dragi moj, ako je to
istina, ne treba ti nikakvih svjedoka. Ovdje ti je Rod, ovdje skoči!”
Basna pokazuje kako je, ako za neko djelo nema stvarnog dokaza, svaka
riječ suvišna.
VARALICA
Neki se siromašan čovjek, bolestan i u lošem stanju, zavjetovao da će bogovima,
ako ga spase, kao žrtvu prinijeti stotinu goveda. U želji da ga iskušaju, bogovi ga
smjesta izliječe. A on, ustavši iz postelje, budući da nije imao pravih goveda za žrtvu,
načini ih stotinu od loja i spali na žrtveniku rekavši: “O, bogovi, primite zavjet moj!” U
želji da mu uzvrate istom mjerom, bogovi mu pošalju san i u njemu mu dadnu savjet da
pođe na morski žal jer ga ondje čeka tisuću atičkih drahmi. Izvan sebe od radosti,
potrči on na obalu, ali se tamo namjeri na gusa